Tvrdica (Kir Janja) komedija je pisca Jovana Sterija Popovića. Često se za naziv dela koristi i ime glavnog junaka pa je delo poznato pod nazivom Kir Janja. Ova komedija u tri čina je objavljena 1837. godine.
Analiza
Poznata dramska dela koja tematizuju tvrdicu svoju tradiciju vuku od Plauta i njegove“Aulularije“ („Zlatni ćup“) pa sve do Marina Držića i njegovog „Skupa“ te Molierea i njegove „Tvrdice“.
Ovo delo spada pod komediju karaktera i napisana je u tri čina. Od likova, uz glavnog lika Kir Janju u ulozi trgovca i zelenaša, pojavljuju se i likovi: Juca – Kirina mlada supruga, Katica – Kirina ćerka iz prvog braka, beležnik Mišić, Kir Dima – zelenaš i sluga Petar.
Pisac je ovo delo napisao prvenstveno da bi se narugao tvrdičluku. Tvrdičluk je smatrao jednom od brojnih izopačenosti u društvu te isto tako i izopačnosti pojedinog čoveka.
Elementi dela
Vrsta dela: komedija
Vreme radnje: prva polovina 19. stoljeća
Mesto radnje: srpski delovi Austrije
Tema dela: opsednutost zgrtanjem novca pri čemu se zanemaruju sopstveni osećaji i osećaji najbližih
Ideja dela: autor ismejaca negativne osobine Kir Janje i drugih likova
Sadržaj prepričano
Kir Janja je jako škrt čovek i grčki trgovac. Zbog toga najviše pati njegova supruga Juca. Juca je jako nezadovoljna svojim životom. Naime, pre venčanja Kir Janja joj je obećao lijep, bogat i raskošan život uz mnogo dukata, a sada joj ne želi niti pokloniti novi šešir. Kir Janja je jako ljubomoran na beležnika Mišića koji živi u njihovoj kući.
Kir Janjina ćerka Katica već ima osamnaest godina i spremna je za udaju. No, on se grozi od same pomisli na izdatke koje venčanje iziskuje. Iz tog razloga Katicu je odlućio da obeća grbavom i starom kir Dimi. Naime, on nije tražio novac kao miraz, a ni neće da pravi slavlje, odnosno svadbu.
Katica se sviđa i beležniku Mišiću koji je često posećuje. No, Janja je ne da Mišiću jer on nije dovoljno bogat.
Nadalje, Kir Janju zbog njegove velike škrtosti snađu nevolje. Uskoro mu se srušila šupa i nastradali su mu konji. Ali to nije bilo sve! Iscurilo mu je sirće, na kukuruzu mu se uhvatio plesan, a uz to sve i pokraden je od nekih zlikovaca.
Janja je radi svega toga očajan. Čak u tolikoj meri da pomišlja i na samoubistvo. No, odustaje od toga jer mu se i to čini preskupo.
Beležnik Mišić zahtevao je od Janje da pođe u magistrat kako bi odgovarao zbog falsifikovanih novčanica koje drži kod sebe. Kir Janja se radi toga uspaničario te je odmah pristao da mu za ženu da svoju Katicu. Što se tiče miraza, pristane da mu da sve ono što su mu lopovi bili odneli.
Mišić je pristao na sve pa mu je nakon toga ispričao da su lopovi iza brave. Dakle, novac za miraz je sada bio njegov.
Kir Janja je ostao bez reći zbog velikog lukavrstva beležnika Mišića. Morao je da prizna da je grčku mudrost nadmudrila srpska glava.
Komedija „Tvrdica“ jedno je najbpopularnijih dela pisca Jovana Sterija Popovića. I ovdje se javlja lik Tvrdice koji je do tada već mnogo puta prikazan kroz dela svetske književnosti. Što se tiče lika Tvrdice u Sterijevom delu, glavni lik je grk, više zelenaš nego pravi trgovac. Najviše ga individualizuje i karakterizuje govor, odnosno mešavina grčko srpskih dela, oblika rečenica i samih reči.
Jovan Sterija Popović bio je prvi srpski pisac koji je u srpskoj književnosti izvršio opis glavnog lika pomoću jezika.
Analiza likova
Likovi: Kir Janja, Juca – Kirina mlada supruga, Katica – Kirina ćerka iz prvog braka, beležnik Mišić, Kir Dima – zelenaš i sluga Petar.
Kir Janja – škrti grk, zelenaš, a manje trgovac. Smatrao je da nikada nema dovoljno novca, a iako je bio jako bogat i dalje je mislio da je siromašan. Pohlepan, sebičan i s nikime ne želi da deli svoje bogatstvo. Supruga mu je mlada Juca kojoj je obećao dukate, ali nakon venčanja ona ne dobiva ništa od njega. Ćerku Katicu obećao je dati starom kir Dimi jer on nije za nju tražio miraz. Zbog njegove škrtosti dešavaju mu se i loše stvari pa tako na primer neispravan i loš krov kuće pada na konje i ubija ih. Bio je škrt da popravi krov na vreme. Zbog svoje pohlepe, šrktosti i konstantnim cilje da stekne što više novca, često se dovodi u sukob s drugima što biva i na granici komičnog. Lakoveran je i naivan, mčovek bez imalo ponosa, pa tako na kraju biva i prevaren te ostaje bez velike svote novca.
Biografija: Jovan Sterija Popović
Jovan Sterija Popović bio je sprski književnik – romanopisac, komediograf, tragičar, pesnik, kritičar, filolog i školski pisac. Rodio se 1806. godine u Vršcu. Odrastao je u trgovačkoj porodici, otac mu je bio gr, a majka Srpkinja.
Pohađao je gimnaziju u Sremskim Karlovcima, u Temišvaru i u Pešti. Tamo je stekao jako dobro klasično obrazovanje. U to vreme pisao je svoje prve dramske radove i pesme. Nakon završene gimnazije upisao je Pravni fakultet.
1830. godine završio je fakultet te se vratio u Vršac gde je radio kao nastavnik latinskog jezika. Tada je shvatio da mu nastavnički posao oduzima previše vremena te istog nema kako bi se posvetio književnosti pa odluči da se zaposli kao advokat.
1840. godine dobio je poziv od vlade kneza Miloša te odlazi iz Srbije i na Liceju u Kragujevcu počinje da predaje kao profesor prirodnog prava. Dve godine kasnije postao je načelnik ministarstva prosvete.
Ostavio je velik trag u srpskom kulturnom i prosvetnom životu. Učestvovao je u osnivanju Društva srpske slovesnosti, zatim Narodnog muzeja i Pozorišta. Bavio se pisanjem školskih udžbenika, a uz to sudelovao je u stvaranju nastavnog programa.
1848. godine napustio je Beograd zbog velikog nezadovoljstva i ponovo se vratio u Vršac. Preostali deo života proveo je živeći povučeno, a umro je 1856. godine.
Bio je najpoznatiji kao dramski pisac. Njegova najpoznatija dela su komedije: „laža i paralaža“, „Tvrdica“, Pokondurena tikva“, „Zla žena“, „Žendiba i udadba“, „Beograd nekad i sad“, „Rodoljupci“.
Autor: M.L.