Kraljević i prosjak je uz Tom Sojer i Doživljaji Haklberija Fina najpoznatije delo Marka Tvena. U delu se radi o zameni identiteta dva identična dečaka, jedan je siromašni prosjak, a drugi bogati kraljević.
Analiza
Roman Kraljević i prosjak sastoji se od 33 poglavlja i zaglavlja. Poglavlja su naslovljena kratkim slovima koja nam jasno najavljuju sadržaj poglavlja. To je zapravo dodatni pripovedačev komentar u kojem se saznaje sudbina likova nakon što se završila radnja romana.
Roman ima i kratak prolog u kom se Tven indirektno poziva na razliku između istorije i književnosti onako kako je još postavio jedan grčki filozof, po kome istorija priča ono što se dogodilo, a književnost ono što se moglo dogoditi.
Zamena identiteta česta je tema književnih dela. Tako počinje i ovaj roman. Likovi se teško snalaze u novim ulogama, a osim velike fizičke sličnosti imaju neke zajedničke osobine koje im pomažu da izdrže sva iskušenja. Zamena identiteta pruža piscu beskrajne mogućnosti zapleta radnje i dovođenja likova u vrlo neverojatne situacije.
Lepota ovog romana krije se u poruci kako nas u životu može održati samo moralna čvrstina i beskrajno poverenje u snagu pravde. Tako vas zaslužena nagrada nikad neće zaobići.
Elementi dela
Vrsta dela: društveno-istorijski roman
Mesto radnje: okolica Londona i London, Engleska
Vreme radnje: 1547. godina
Tema dela: pustolovine i avanture prosjaka i kraljevića nakon što zamene uloge (identitet)
Ideja dela: dobro se dobrima vraća i svako je jednako vredan bez obzira na to koliko bogat ili siromašan bio
Sadržaj prepričano
U Londonu u 16. veku, jedan vrlo siromašan dečak Tom upoznaje kraljevića Edvarda. Taj kraljević je bio željan avantura, igre, ni ne sluteći da izvan njegove palate postoji drugačiji svet, dok je Tom čeznuo za životom u izobilju. Kada su se jednog dana stražari ružno poneli prema Tomu koji je hteo da vidi kraljevića, počinje zanimljiva priča. Edvardu je bilo žao sirotog dečaka i pozove ga k sebi da se zajedno igraju. Kroz igru su shvatili kako svako od njih želi biti onaj drugi i odlučili su da zamenu odeću i malo preokrenu uloge.
U trenutku dok je Tom sa sebe skidao majicu Edvard je primetio modricu i krenuo da kazni stražara, ali je zaboravio da na sebi već ima Tomove prnje. Stražar je verovao kako je to dečak koji je hteo da se uvuče u dvorac i izbaci Edvarda na ulicu, a Tom ostane u dvorcu. Edvard napolju postane predmet poruge i mora se spašavati begom, dok Toma na dvoru smatraju kraljevićem, koji se iznenada raspametio i zato se čudno ponaša. Kako su dvorani bili obzirni, nisu javno govorili o kraljevićevom ludilu, ali sreća je da Tom brzo uči i da je oduvek maštao o tome da je kralj, pa je brzo znao kako treba da se ponaša.
Kada teško bolesni kralj Edvard umre nastupi trenutak da se za kralja proglasi kraljević od Velsa. To Tomu stvori nove probleme, iako mu se sve više sviđala uloga kraljevića, ali i kralja. Toliko se uživeo u ulogu da se konačno i osmelio i odlučio da pomiluje osuđenike vođene na gubilište. Njegova plemenitost će izazvati divljenje dvorana nakon čega više niko nije sumnjao da je kraljević na putu da ozdravi.
U međuvremenu pravi kraljević Edward je i dalje izložen napadima rulje, a najgori trenutak za njega biva kada ga se dočepa Tomov otac Džon Kanti koji ništa ne posumnja, osim Tomove majke. Od okrutnosti Džona Edvarda pokušava da spasi otac Endrju, ali ga on okrutno ubije. Edvard na kraju uspeva da pobegne i odluči da krene prema dvorcu Gvidholu u nameri da dokaže kako je on pravi kraljević. Na putu sretne vojnika i avanturistu, koji se nakon višegodišnjeg ropstva vratio u Englesku.
Hendon je zbog obroka svog brata bio prisiljen da napusti dom, a kako mu je bilo žao ubogog dečka pristao je da glumi slugu umišljenom kraljeviću i bude njegov zaštitnik. Nažalost Džon Kanti je uspeo da ih pronađe i odvede kraljevića van Londona u abmare gde se skupljaju skitnice. Među njima Edvard opet biva izložen poniženjima i proglašen za kralja bena Šuk-Šuk Prvog.
Edvard je uspeo da pobegne jer su skitnice htele da krade i u begu pronađe pustinjaka koji je umislio da je anđeo. Pustinjak je poverovao kraljeviću, ali kako je za sve zlo okrivio njegovog oca kralja Henrika, pustinjak odluči ubiti Edvarda. U tom trenutku naleti Majls Hendon, ali pustinjak sakrije kraljevića i uputi Hendona na pogrešan trag. Edvarda na kraju pronađe Džon Kanti koji ga opet odvede među skitnice, ali zbog svoje hrabrosti i veštine, kraljević i tamo stekne prijatelje. Majls Hendon je uspeo da ga pronađe i to u najvažnijem trenutku kada je uhvaćen zbog sumnje da je počinio krađu. Hendonova snalažljivost ga je spasila vešala.
Nakon toga Majls i Edvard su krenuli prema Hendonovom imanju gde ih zatekne Hju, Majlsov brat, koji poriče da ga poznaje, a sve kako ovaj ne bi vratio deo svog imanja i voljenu Idit koju je Hju prisilio na udaju. Hendona i Edvarda bace u tamnicu, a Hju pozove ljude da lažno svedoče protiv Hendona. Na kraju ih puste i njih dvojica se vrate u London.
U međuvremenu se priprema krunisanje i Tom zaboravlja kako on nije pravi kralj. Kada mu se tokom ustoličenja pred noge baci majka, on je odbija, ali istog trena oseti grižu savesti i istog trena su kraljevske časti izgubile svaku vrednost. Na sam dan krunisanja dečaci uspevaju da se sretnu i objasne čitavu zabunu, ali poveruju im tek kada Edvard objasni gde se nalazi državni pečat.
Hendon je najviše bio iznenađen što je Edvard zaista kraljević. Nakon krunisanja Hju je Hendonu morao da vrati imanje. Ubrzo je umro, a Hendon je opet mogao da bude sa voljenom Idit. Tom i Hendon su bili u kraljevoj milosti, a Edvard VI poučen neverovatnim životnim iskustvom bio je upamćen kao blag i dobar vladar.
Analiza likova
Likovi: Tom Kanti, kraljević Edvard
Tom Kanti – siromašni dečak koji je živi od prosjačenja, a najviše od svega voli da čita i sanja. Njegov avanturistički i poletan duh ne može da slomi čak ni loša porodica. On živi u svojim snovima još otkakko je bio malen dečak i lepo se ophodi prema drugima. Kad upozna kraljevića Edvarda, njegova sanjarenja postaju stvarnost. Ne snalazi se baš najbolje u uloi kraljevića, ali je skroman i polazi mu za rukom. Uprkos svim mogućnostima koja su mu se pružila on je nastavio da sanja o svojim starim snovima i slobodi.
Kraljević Edvard – dečak koji je imao sreće da bude rođen u aristokratskoj, bogatoj porodici. Imao je najbolje učitelje i sluge. Kad je upoznao Toma, odmah uviđa koliko su fizički isti. Želi da vidi svet iz druge perspektive. Kad zamene uloge, ni on se ne snalazi dobro među običnim narodom, ali ostaje veran svojoj porodici i rodu. Prošao je kroz težak period, ali je bio najsrećniji kad se vratio svojoj kući. Ipak, odužio se svima koji su ga branili i štitili od zlostavljača.
Tomova majka – dobra žena koja je svojoj deci bila jedina uteha dok ih je otac sileđija zlostavljao. Kad je umesto Toma došao kraljević Edvard, odmah je znala da to nije njeno dete.
Džon Kanti – sileđija otac koji tuče svoju decu i čitavu porodicu. Tera ih da idu da prose da bi preživeli dok on pije. Ubica i zlostavljač koji je decu mogao naučiti samo lošim stvarima i navikama.
Biografija: Mark Tven
Mark Tven ili Semjuel Langhorn Klemens (pravo ime) poznati je američki književnik i humorista koji je svojim delima postao poznat i cenjen među svim generacijama. Rodio se 30. novembra 1835. godine u mestu Florida kao šesto od sedmoro dece.
Nije bio baš uzoran učenik, već je u dvanaestoj godini odlučio da prekine školovanje. Radio je različite poslove. Svoj radni vek je započeo kao štampar, a neko vreme je radio i kao kormilar na jednom od parobroda na reci Misisipi. Nakon toga bio je i kopač zlata te novinar pa izdavač i na kraju je svoj radni vek završio kao književnik i predavač.
Nije mogao da bude dugo na istom mestu i stalno se selio. Tako je i započeo novinarsku karijeru. Nakon što je neko vreme učestvovao kao dobrovoljac u građanskom ratu, odlučio se za posao izveštača gde je počeo objavljivati dela pod imenom Mark Tven.
Smatra se kako je velik broj najboljih dela napisao tokom osamdesetih godina 19. veka. Od njegovih dela treba izdvojiti: „Kraljević i prosjak“, „Život na Misisipiju“, „Tajanstveni stranac“, „Doživljaji Toma Sojera“, „Avanture Haklberija Fina“, „Naivčine u inostranstvu“.
U svim svojim delima zadržao je vedri duh te je poznat po humorističnim romanima. Promoviše slobodu, prava na jednakost te je izrazito dobro prikazao život američkog društva iako nije imao osnovnog obrazovanja. Umro je 21. aprila 1910. godine u Stormfildu.